Ključ poboljšanja odnosa i izbjegavanja eventualnih nepotrebnih konflikata je razumijevanje i korištenje jezika kojim govori naš partner. Što više iskazujemo ljubav partneru na njegovom jeziku, to će i odnos biti bolji.

Mnogi će se složiti kako su partnerski odnosi najuzbudljiviji, a ujedno i najsloženiji aspekt međuljudskog funkcioniranja. Stoga ne čudi da je veliki broj istraživanja posvećen upravo ovoj tematici. Možda ste se nekad zapitali: Zbog čega se ja ili moj partner ponašamo na određeni način? Što je to što mom partneru treba? Kako to da smo još uvijek zajedno? Raznolika su tumačenja faktora koji pridonose boljem razumijevanju partnerskih odnosa, a u nastavku ćemo Vas upoznati sa nekima od njih.

Naša ranija iskustva oblikuju naše kasnije veze i odnose.

Prema Teoriji privrženosti, iskustva u ranom djetinjstvu oblikuju sve kasnije međuljudske odnose u životu, pa tako i one romantične. U skladu s tim, osobe koje su razvile sigurni obrazac privrženosti osjećaju se ugodno s partnerom te imaju puno povjerenje u njega. Osobe s ovim obrascem sposobne su priznati kada imaju neki problem i potražiti podršku u partneru, a sam konflikt ne doživljavaju kao prijetnju. Suprotno tome, osobe sa anksiozno-ambivalentnom privrženosti žude za većom intimnošću i međuovisnošću u odnosu na ono što im partner pruža te imaju razvijeno uvjerenje da ih partner ne voli dovoljno i da će ih napustiti.

Takve osobe sklone su previše se oslanjati na svoje partnere i biti pretjerano zaokupljene vlastitim partnerskim odnosom, a u situaciji konflikta rijetko uspijevaju napraviti odmak od vlastite emocionalne nesigurnosti i prebaciti se na konstruktivno rješavanje problema.

U konačnici, osobe s razvijenom izbjegavajućom privrženosti, kao što i sama riječ kaže, imaju tendenciju izbjegavati bilo kakvu bliskost sa svojim partnerom, sklone su skrivati svoju nesigurnost i ranjivost, a u konfliktnim situacijama obično se koriste distrakcijama u okolini, izbjegavajući bilo kakav oblik rješavanje problema (Ainsworth, 1978; Hazan i Shaver, 1987).

Ljudi obično vole onako kako i sami žele biti voljeni.

Rijetka je pojava da dvoje ljudi iskazuju ljubav na isti način. Prema Teoriji o stilovima ljubavi, postoji 6 načina koji mogu utjecati na odabir partnera, odnosno statusa veze, a usko su vezani uz način na koji ljudi gledaju na ljubav i partnerske odnose.

Strastveni partner (eros) cijeni dobar fizički izgled partnera, vjeruje u ljubav na prvi pogled, ima točno određeni tip partnera koji ga privlači, a u vezu ulazi intenzivno, nastojeći odmah ostvariti potpunu bliskost s partnerom.

Partner ljubavnik (ludus) ulazi u višestruke veze, ne želi se vezati samo za jednu osobu, nije ljubomoran, lako kontrolira osjećaje i isto očekuje od partnera, a cilj u ljubavi mu je imati različite partnere i dobro se provoditi. Prijateljski partner (storge) ljubav razvija postepeno, najčešće s nekim tko mu je prethodno bio dobar prijatelj, više od svega cijeni prijateljstvo koje, uz obitelj, vidi kao konačni cilj.

Ovisni partner (mania) žudi za ljubavlju i vezom, sklon je manipulacijama, treba mu puno pažnje, lako postaje ljubomoran i općenito mu je teško kada neko vrijeme nije sa svojim partnerom.

Praktični partner (pragma) se pri izboru partnera više oslanja na razum, a manje na osjećaje, ima točno određenu listu kvaliteta koje partner treba imati, obično bira partnera čije je porijeklo i status najbliži njegovima, ne pretjeruje u izražavanju emocija, a na ljubav ne gleda kao na nešto vrijedno žrtve.

Altruistični partner (agape) je nesebičan, sklon stavljati potrebe svoga partnera na prvo mjesto, prema partneru je obično strpljiv, pun razumijevanja i podrške, odan je i nimalo posesivan. Neke kombinacije stilova u ljubavi odgovaraju više, neki manje. (Lee, 1973; Hendrick i Hendrick, 1986; Miljković, 2004; Stojković, 2015). No što kada u odnosu naiđemo na zid?

Ljubav se govori različitim jezicima.

Gary Chapman nas u svojoj knjizi upoznaje sa jezicima ljubavi – i to njih čak 5! Prema navedenom autoru, svatko od nas ima jedan dominantan jezik ljubavi koji se usko vezuje uz potrebe i očekivanja koja imamo od partnera. Rijetko kada se na početku veze dogodi da partneri govore istim emocionalnim jezikom, odnosno da na isti način izražavaju ljubav.

Netko ljubav izražava komplimentima (riječi potvrde), netko nastoji osmisliti način kako kvalitetno provesti vrijeme sa svojim partnerom (kvalitetno vrijeme), netko voli partnera obasipati sitnim poklonima (primanje darova), netko pomaže u kućanskim poslovima (iskazi uslužnosti), a netko hoda ulicom držeći svog partnera za ruke (fizički dodir).

Ključ poboljšanja odnosa i izbjegavanja eventualnih nepotrebnih konflikata je razumijevanje i korištenje jezika kojim govori naš partner. Što više iskazujemo ljubav partneru na njegovom jeziku, to će i odnos biti bolji.

Zapitajte se što je to što Vam najviše smeta kod Vašeg partnera ili što najčešće od njega tražite. Možda je upravo to Vaš jezik ljubavi.

Čarobna formula za dobar brak ili vezu (ne) postoji.

Iako ne postoji neka jedinstvena formula koju bi generički mogli primijeniti kada stvari krenu po zlu (ili se ne pokreću uopće), jedno je sigurno – veza, baš kao i cvijet, zahtijeva odgovarajuću, redovitu i pažljivu njegu.

Započnite malim koracima, odvojite vrijeme za sebe i svog partnera, saslušajte i upoznajte na koji način iskazujete ljubav jedno prema drugome te koje su potrebe u podlozi tih ponašanja, odnosno na čemu biste voljeli poraditi. Izradite zajednički plan rasta i ne zaboravite se nagraditi za uspjeh.

Marija Prpa, mag. psych

Marija Prpa je magistra psihologije sa završenim pedagoškim kompetencijama. Aktivna je volonterka u području rada s djecom i mladima te socijalno ugroženim skupinama. 2017. godine objavila je znanstveni rad Povezanost glazbenih preferencija s osobnim vrijednostima te crtama ličnosti kao koautor, te je sudjelovala na Međunarodnom znanstveno-stručnom psihologijskom skupu 23. Dani Ramira i Zorana Bujasa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s poster prezentacijom Sva lica dječjeg rada – što možemo učiniti?

Diplomirala je 2019. godine na temu Odrednice zadovoljstva partnerskim odnosima kod žena s problemom neplodnosti, a 2020. godine sudjeluje kao izlagač u okviru 5. simpozija Reproduktivnog mentalnog zdravlja na Danima psihologije u Zadru s temom Izazovi neplodnosti u kontekstu zadovoljstva partnerskim odnosima: iz ženske perspektive.

Vježbenički staž završila je u Centru za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Splitu tijekom kojeg je stekla znanja i vještine u radu s djecom i mladima s višestrukim teškoćama u razvoju, kao i teškoćama iz spektra autizma. Povremeno piše stručne članke u sklopu Centra za reproduktivno mentalno zdravlje i kontinuirano se usavršava na različitim edukacijama.

Trenutno radi u Savjetovalištu za žene žrtve nasilja i Obiteljskom savjetovalištu pri Udruzi ZvoniMir u Kninu sa žrtvama i svjedocima kaznenih djela, žrtvama prekršajnog obiteljskog nasilja, djecom i roditeljima. Edukantica je Kognitivno-bihevioralne terapije s posebnim interesom za savjetodavni i psihoterapijski rad

Centar za reproduktivno mentalno zdravlje
10000 Zagreb, Hrvatska