Poticanje kreativnosti


Nakon dugogodišnjeg pohađanja brojnih treninga i edukacija, te vođenja grupa i radionica. Ivana Marijančić, freelance dramska pedagoginja, 2002. godine stekla je zvanje dramskog pedagoga u okviru Hrvatskog centra za dramski odgoj,2003. godine stekla zvanje dramskog pedagoga-mentora.

Osim u Hrvatskoj, edukacijska trening iskustva stjecala je na Alternativnoj dramskoj akademiji u Mostaru, u Associacio Teatral u Barceloni, u Internationales Theater Zentrum u Berlinu, u London Drama School Star Tek u Londonu, u Polanentheater i CREA centru u Amsterdamu, te u Iglu Theatre u Ljubljani.Trenutno zaposlena u Udruzi Kreativan trening koju je osnovala i u kojoj osmišljava treninge za poticanje kreativnosti, timski rad, iskustveno učenje, te ih izvodi po cijeloj Hrvatskoj, te za međunarodne projekte.

Ivana je odrasla u okruženju u kojem se u kreativnosti nije natjecalo niti nadmetalo već se kreativnost razvijala i poticala. Ono čega je bilo puno u njezinom životu sada joj je i posao. Nakon pohađanja niza edukacija iz područja razvijanja igre, poticanja kreativnosti, metoda interaktivnog kazališta i razvoja aktivne participacije, odmah joj se dogodio i niz poziva u angažmane u različitim društvenim segmentima.


Iako free lancerski način života donosi materijalnu nesigurnost, Ivana se ipak osjeća vrlo bogatom osobom, jer je u dvadeset godina koliko živi od dramske pedagogije, imala priliku surađivati u vrlo različitim programima i raditi s vrlo različitim populacijama: djecom koja su socijalno i fizički ugrožena, a istovremeno s djecom iz imućnih i sigurnih okolnosti, zatim sa zatvorenicima i zatvorenicama, liječenim ovisnicima, osnovnoškolskom i srednjoškolskom populacijom po cijeloj Hrvatskoj, romskom populacijom, osobama s poteškoćama, vrsnim profesionalcima iz puno različitih profesija, poslovnim sektorom.

Njezin put stručnog usavršavanje kod nas se naziva neformalno obrazovanje, a ona voli reći “studiranje na moj način”, jer je sama birala područja i vrhunske edukatore, a planira to činiti i dalje, jer smatra kako je razvoj konstantan.

Njezine treninge naručuju timovi u školama, vrtićima, fakultetima, tvrtkama, udrugama,institucijama kao i svi oni koji žele situacije i teme obraditi na iskustven način.Vrtići žele svoj kreativan rad obogatiti kreativnim alatima, djelatnice/djelatnici škola i studentska populacija žele upoznati široku primjenu koje dramskai alati nude kao što je primjena u nastavnim predmetima, u razradi tema i problemskih situacija, a za tvrtke je to dinamičan team building kroz koji vježbamo Impro kazalište i kroz trening osvještavamo kada se u timu događaju blokade, kako one izgledaju i kada tim ne napreduje, a kada su situacije protočne i tim ide naprijed.


Područje kojim se Ivana Marijančić bavi – dramska pedagogija – je struka koja u Hrvatskoj još nije naišla na potpuno razumijevanje. Mnogi ju zbog ove riječi “dramska” odmah povezuju s dramskom umjetnošću. Kazališnim umjetnicima je ona povezana s “odgojem za kazalište” i glumom, a prosvjetnu struku asocira odmah na pravljenje školskih predstava. Dramski odgoj je puno šire područje, temeljno je i možemo reći da se s njim rađamo jer prirodno spoznajemo i učimo iskustvom koje dolazi kroz igru, zamišljene situacije i igranje uloga
.

Osim velikog fonda dramskih igara i vježbi, razvili su se pravci i metode rada dramske pedagogije: procesna drama (razvijena u Engleskoj u drugoj. pol. 20. stoljeća), interaktivno kazalište koje je razvio redatelj Gary Izzo, skup metoda Kazališta potlačenih koje je razvio brazilski kulturni aktivist Augusto Boal od kojih se u cijelom svijetu najviše primjenjuje Forum kazalište, te Impro kazalište koje su razvili i svjetski raširili Viola Spolin, Paul Sills i Keith Johnstone – specifične igre koje u svijetu pohađaju školarci, studenti i odrasli svih profesija kao sastavni dio osobnog razvoja, jer pospješuju zapažanje i brzo reagiranje, spontanost, kreativnost i brzo odlučivanje.

Pri spominjanju riječi “kazalište” ovdje se opet ne misli na kazališnu umjetnost čiji je krajnji cilj umjetnički čin, već se misli na ono što svaki čovjek sadrži u sebi – osnovnu ljudsku potrebu da istovremeno promatra i djeluje, dakle uči i razvija se iskustvom.

Ivana Marijančić