SANJA MUZAFERIJA

Na naša intervju pitanja – Žena poduzetnica sa balkana,kroz svoje iskustvo “Uspona” i “Padova” u poduzetništvu odgovorila je Sanja Muzaferija novinarka, urednica, spisateljica, osnivačica i predsjednica udruge WOW: Women on Wine/Žene i vino Hrvatska koja broji 200 članica (9 godina) predsjednica i osnivačica PINK DAY-a, međunarodnog festivala ružičastih vina (8 godina).

Diplomirala je političke znanosti i novinarstvo u Zagrebu, magistrala medijske znanosti na University of Sussex, UK; studirala poslijediplomski studij iz filmske teorija na Boston University, USA; predavala na Harvardu. Njeni su interesi raznovrsni a kreću se od kazališta o kojem je pisala kao mlada novinarka, mode, filma, dizajna preko life-styles i vina.

Radila je za sve važnije hrvatske medije, uključujući televiziju i legendarnu žensku reviju „Svijet“ u kojoj je i započela karijeru.9 godina je bila zamjenica glavne urednice hrvatskog izdanja Cosmopolitana, 2 godine je uređivala je hrvatsko izdanje Gala Styles i godinu dana Business Class (glossy izdanje business.hr).Danas, osim što vodi WOW i Pink DAY, surađuje s mnogim časopisima i medijima – Total Croatia News, Story Book, Lider i Lider Trend, Playboy, Gloria i Gloria Glam, Elle.

Autorica je triju knjiga:


1.Tko ste vi i koju ste tvrtku započeli?

Ja sam Sanja Muzaferija, novinarka i urednica, a objavila sam i 3 knjige. No, radim kao freelancer (samostalni, slobodni novinar) i nisam zapravo nikad razmišljala o pokretanju vlastitog “biznisa“. 2011. Međutim, sam pokrenula Udrugu WOW, Women on Wine – jer sam željela pokazati da u vinskom svijetu (vino mi je hobi) – postoji mnogo vrijednih i zanimljivih žena. Udruga je rasla, vrlo je uspješna i etablirana te u njoj ima danas oko 200 članica ali, nažalost, nakon što plate članarinu, većina ih ne radi konkretne organizacije događanja, vinska studijska putovanja, organizaciju putovanja za naše nagrađene vinare … itd… itd… Nego to radim ja – evo uskoro (na ljeto) će biti 10 godina. Naravno, uz pomoć malobrojnih pomoćnica i mojih članica Uprave i „šefica“ regionalnih ogranaka – Rijeka i Split.  

2.Recite nam što ste radili! Je li tvrtka rasla? Koliki ste progres vidjeli u prvoj, trećoj godini pa do danas?

Da, udruga je rasla i jako narasla te nas na neki način prerasla. Dobile smo i međunarodne nagrade kao na primjer od Le Femmes et Vins du Monde u Monacu, pa od Donne de vino Italia, itd. Progres je bio od prve godine velik, ponajviše u prepoznatljivostii i poštovanju koje smo stjecale u medijima i među vinarima, u tom vrlo „muškom“ okruženju.

3.Koje su Vaše najveće lekcije naučene u posljednjih godinu dana?

Moje su lekcije počele već ranije – jer sam shvatila da ne mogu očekivati da u udruzi koju većina doživljava kao „moju“, svi jednako „grizu“ i rade, iako sam se ja, vrlo naivno, u početku, pa i kasnije – usrdno tome nadala. Udruga je neprofitna a ljudi obično  ne žele/vole raditi (čak mi kad ih plaćaju), a kamoli kad ih se ne plaća i još one plaćaju članarinu (700 kuna godišnje).

Nakon toga, očekuju da im se sve servira a da one još imaju pravo i kritizirati ili imati primjedbe, premda ni moj rad u udruzi nije plaćen. Iako mi je to postalo jasno već nakon prve dvije-tri godine, nastavila sam se nadati, ali i raditi. No, da bih ipak taj trud (moj i meni najbližih suradnica) pretvorila u nešto komercijalno opipljivo, osnovala sam komercijalni vinski festival PINK DAY, prvi međunarodni festival isključivo rosé vina – koji će 2021. doživjeti svoje 8.izdanje.

4. Koji Vas je neuspjeh najviše naučio i omogućio Vam daljni rast i razvoj koliko privatno toliko i poslovno?

Prvi „neuspjeh“ je bilo svojevrsno razilaženje u poimanju posla koje sam doživjela u jednoj medijskoj kući za koju sam radila i u koju su me doveli nakon dugog nagovaranja i s velikim obećanjima. Moji su šefovi imali posve nerealna očekivanja od  mene kao urednice a kao kuća nisu stajali iza projekta koji sam pokrenula i koji su „tako žarko željeli“. Premda sam ga napravila odlično i za malo novca – na razumijevanje je bilo sve dublje a igre i spletke u velikoj medijskoj kući sve brojnije.

Shvatila sam da želim raditi i za manje novca, ali sama i slobodna. Što se tiče WOW-a, upravo shvaćanjem da nitko neće pomoći (ako mu nije izravno /materijalno) stalo – ili da će to učiniti tek vrlo, vrlo rijetki (a i oni ponekad imaju neku svoju agendu…) došla sam do toga da moram osnovati Festival koji mora biti unosan i koji će mi omogućiti da one koji vrijede i žele raditi – onda i platim za njihov trud.

5. Što je u poslovnim planovima za nadolazeću i sljedećih 5 godina?

Nastaviti s PINK DAY-om i pokušati ga proširiti i na druge zemlje, izvan Hrvatske. Što se WOW-a tiče, mislim da ću nakon navršene desete godišnjice – pokušati prepustiti kormilo nekom drugome, a ja preuzeti ugodniju i lagodniju ulogu počasne predsjednice. Ako mi se nakon godinu dana ne bude svidjelo koji putem udruga ide, ugasit ću udrugu. Što se tiče osobnih, individualnih planova, u planu mi je barem još jedna knjiga.

6. Kao poduzetnici koliko i kako Vam poslovni život utječe na privatni? (Kako balansirate oboje?)

Nisam klasična poduzetnica, ali jesam free-lance novinarka koja radim od kuće i prije COVID-a 19, a isto tako organizaciju svojih WOW aktivnosti i cijeli PINK DAY radim – doma. Naravno da to utječe na moj privatni život, jer moj suprug gleda i vidi kad se nerviram, grbim za kompjutorom, sjedim za ekranom i tipkovnicom satima, nazivam potencijalne sponzore… I onda se nervira – on. Tako da moj rad nerijetko unosi nemir u moj privatni život što se vrlo vjerojatno ili sigurno ne bi događalo da radim u nekoj firmi ili državnoj tvrtki od 8-3 ili 9-5 i onda dođem kući i posvetim se obiteljskom životu.

No, s druge strane, koliko god je rad od kuće ne-fer prema svakome tko ga obavlja, jer nema ni subotu, ni nedjelju, ni lagodno popodne ni večer – nego svoj posao stalno nosiš sa sobom, ja ga volim i mislim da bih se teško privikla na rad u uredu ili redakciji – kao što sam to radila do 2009.

7. Jeste li pročitali kakvu dobru knjigu u posljednjih godinu dana?

Čitam stalno. Posljednja knjiga koju sam pročitala je iz serijala

„Sluškinjina priča“ – Margaret Atwood, prema kojem je nastala i hvaljena istoimena tv-serija. Posljednji nastavak se zove „Svjedočanstva“ i nagrađen je uglednom nagradom Booker. Također, pročitala sam poetičnu knjigu svog možda najdražeg hrvatskog pisca: Ivice Prtenjače – „Plivač“

8. Koje savjete biste dali poduzetnicama koji se možda bore za rast svog poslovanja?

Nikad nemojte očekivati da će ljudi raditi s jednakim žarom kao vi. Suradnici naprosto –nisu vi.

9. Koji su Vam najkorisniji alati u svakodnevnom poslovanju (tipa software za računovodstvo)?

Ne radim računoivodstvene poslove, to za mene radi moja bliska suradnica Meri Cipranić, na koju se uvijek mogu osloniti.

10. Gdje Vas možemo naći/vidjeti/kupiti Vaše proizvode i usluge (online i u stvarnom svijetu)?

Nas možete naći na FB stranicama Women on Wine i FB grup WOW simpatizerke.