Na naša intervju pitanja – Žena poduzetnica sa balkana,kroz svoje iskustvo “Uspona” i “Padova” u poduzetništvu odgovorila je Sanja Muzaferija novinarka, urednica, spisateljica, osnivačica i predsjednica udruge WOW: Women on Wine/Žene i vino Hrvatska koja broji 200 članica (9 godina) predsjednica i osnivačica PINK DAY-a, međunarodnog festivala ružičastih vina (8 godina).

Diplomirala je političke znanosti i novinarstvo u Zagrebu, magistrala medijske znanosti na University of Sussex, UK; studirala poslijediplomski studij iz filmske teorija na Boston University, USA; predavala na Harvardu. Njeni su interesi raznovrsni a kreću se od kazališta o kojem je pisala kao mlada novinarka, mode, filma, dizajna preko life-styles i vina.

Radila je za sve važnije hrvatske medije, uključujući televiziju i legendarnu žensku reviju „Svijet“ u kojoj je i započela karijeru.9 godina je bila zamjenica glavne urednice hrvatskog izdanja Cosmopolitana, 2 godine je uređivala je hrvatsko izdanje Gala Styles i godinu dana Business Class (glossy izdanje business.hr).Danas, osim što vodi WOW i Pink DAY, surađuje s mnogim časopisima i medijima – Total Croatia News, Story Book, Lider i Lider Trend, Playboy, Gloria i Gloria Glam, Elle.

Autorica je triju knjiga:

1.„Od kiča do Campa: strategije subverzije“,

2. „Knjiga o siru“

3. „Sretni stanovi: Stil, stav i 20 priča o ljudima i prostoru“.

1.Tko ste vi i koju ste tvrtku započeli?

Ja sam Sanja Muzaferija, novinarka i urednica, a objavila sam i 3 knjige. No, radim kao freelancer (samostalni, slobodni novinar) i nisam zapravo nikad razmišljala o pokretanju vlastitog “biznisa“. 2011. Međutim, sam pokrenula Udrugu WOW, Women on Wine – jer sam željela pokazati da u vinskom svijetu (vino mi je hobi) – postoji mnogo vrijednih i zanimljivih žena. Udruga je rasla, vrlo je uspješna i etablirana te u njoj ima danas oko 200 članica ali, nažalost, nakon što plate članarinu, većina ih ne radi konkretne organizacije događanja, vinska studijska putovanja, organizaciju putovanja za naše nagrađene vinare … itd… itd… Nego to radim ja – evo uskoro (na ljeto) će biti 10 godina. Naravno, uz pomoć malobrojnih pomoćnica i mojih članica Uprave i „šefica“ regionalnih ogranaka – Rijeka i Split.  

2.Recite nam što ste radili! Je li tvrtka rasla? Koliki ste progres vidjeli u prvoj, trećoj godini pa do danas?

Da, udruga je rasla i jako narasla te nas na neki način prerasla. Dobile smo i međunarodne nagrade kao na primjer od Le Femmes et Vins du Monde u Monacu, pa od Donne de vino Italia, itd. Progres je bio od prve godine velik, ponajviše u prepoznatljivostii i poštovanju koje smo stjecale u medijima i među vinarima, u tom vrlo „muškom“ okruženju.

3.Koje su Vaše najveće lekcije naučene u posljednjih godinu dana?

Moje su lekcije počele već ranije – jer sam shvatila da ne mogu očekivati da u udruzi koju većina doživljava kao „moju“, svi jednako „grizu“ i rade, iako sam se ja, vrlo naivno, u početku, pa i kasnije – usrdno tome nadala. Udruga je neprofitna a ljudi obično  ne žele/vole raditi (čak mi kad ih plaćaju), a kamoli kad ih se ne plaća i još one plaćaju članarinu (700 kuna godišnje).

Nakon toga, očekuju da im se sve servira a da one još imaju pravo i kritizirati ili imati primjedbe, premda ni moj rad u udruzi nije plaćen. Iako mi je to postalo jasno već nakon prve dvije-tri godine, nastavila sam se nadati, ali i raditi. No, da bih ipak taj trud (moj i meni najbližih suradnica) pretvorila u nešto komercijalno opipljivo, osnovala sam komercijalni vinski festival PINK DAY, prvi međunarodni festival isključivo rosé vina – koji će 2021. doživjeti svoje 8.izdanje.

4. Koji Vas je neuspjeh najviše naučio i omogućio Vam daljni rast i razvoj koliko privatno toliko i poslovno?

Prvi „neuspjeh“ je bilo svojevrsno razilaženje u poimanju posla koje sam doživjela u jednoj medijskoj kući za koju sam radila i u koju su me doveli nakon dugog nagovaranja i s velikim obećanjima. Moji su šefovi imali posve nerealna očekivanja od  mene kao urednice a kao kuća nisu stajali iza projekta koji sam pokrenula i koji su „tako žarko željeli“. Premda sam ga napravila odlično i za malo novca – na razumijevanje je bilo sve dublje a igre i spletke u velikoj medijskoj kući sve brojnije.

Shvatila sam da želim raditi i za manje novca, ali sama i slobodna. Što se tiče WOW-a, upravo shvaćanjem da nitko neće pomoći (ako mu nije izravno /materijalno) stalo – ili da će to učiniti tek vrlo, vrlo rijetki (a i oni ponekad imaju neku svoju agendu…) došla sam do toga da moram osnovati Festival koji mora biti unosan i koji će mi omogućiti da one koji vrijede i žele raditi – onda i platim za njihov trud.

5. Što je u poslovnim planovima za nadolazeću i sljedećih 5 godina?

Nastaviti s PINK DAY-om i pokušati ga proširiti i na druge zemlje, izvan Hrvatske. Što se WOW-a tiče, mislim da ću nakon navršene desete godišnjice – pokušati prepustiti kormilo nekom drugome, a ja preuzeti ugodniju i lagodniju ulogu počasne predsjednice. Ako mi se nakon godinu dana ne bude svidjelo koji putem udruga ide, ugasit ću udrugu. Što se tiče osobnih, individualnih planova, u planu mi je barem još jedna knjiga.

6. Kao poduzetnici koliko i kako Vam poslovni život utječe na privatni? (Kako balansirate oboje?)

Nisam klasična poduzetnica, ali jesam free-lance novinarka koja radim od kuće i prije COVID-a 19, a isto tako organizaciju svojih WOW aktivnosti i cijeli PINK DAY radim – doma. Naravno da to utječe na moj privatni život, jer moj suprug gleda i vidi kad se nerviram, grbim za kompjutorom, sjedim za ekranom i tipkovnicom satima, nazivam potencijalne sponzore… I onda se nervira – on. Tako da moj rad nerijetko unosi nemir u moj privatni život što se vrlo vjerojatno ili sigurno ne bi događalo da radim u nekoj firmi ili državnoj tvrtki od 8-3 ili 9-5 i onda dođem kući i posvetim se obiteljskom životu.

No, s druge strane, koliko god je rad od kuće ne-fer prema svakome tko ga obavlja, jer nema ni subotu, ni nedjelju, ni lagodno popodne ni večer – nego svoj posao stalno nosiš sa sobom, ja ga volim i mislim da bih se teško privikla na rad u uredu ili redakciji – kao što sam to radila do 2009.

7. Jeste li pročitali kakvu dobru knjigu u posljednjih godinu dana?

Čitam stalno. Posljednja knjiga koju sam pročitala je iz serijala

„Sluškinjina priča“ – Margaret Atwood, prema kojem je nastala i hvaljena istoimena tv-serija. Posljednji nastavak se zove „Svjedočanstva“ i nagrađen je uglednom nagradom Booker. Također, pročitala sam poetičnu knjigu svog možda najdražeg hrvatskog pisca: Ivice Prtenjače – „Plivač“

8. Koje savjete biste dali poduzetnicama koji se možda bore za rast svog poslovanja?

Nikad nemojte očekivati da će ljudi raditi s jednakim žarom kao vi. Suradnici naprosto –nisu vi.

9. Koji su Vam najkorisniji alati u svakodnevnom poslovanju (tipa software za računovodstvo)?

Ne radim računoivodstvene poslove, to za mene radi moja bliska suradnica Meri Cipranić, na koju se uvijek mogu osloniti.

10. Gdje Vas možemo naći/vidjeti/kupiti Vaše proizvode i usluge (online i u stvarnom svijetu)?

Nas možete naći na FB stranicama Women on Wine i FB grup WOW simpatizerke.

• Web stranica: www.womenonwine.com.hr
• Facebook:WOW simpatizerke

Možete se učlaniti, ako ste žena, jer ovo je ekskluzivno ženski klub. Ali mi ništa ne prodajemo pa nam se jedino možete priključiti –npr. izlaganjem rosé vina ili ekstra djevičanskog maslinovog ulja na festivalu PINK DAY.