Svoj život sam odlučila uzeti u svoje ruke u 37. godini, kad sam oboljela od karcinoma dojke. Uslijed toga sam promijenila puno toga, počevši od profesije,zemlje boravka, te mi je to omogućilo da u 45. godini postanem po 3. put majka zdrave djevojčice, iako su mi rekli da je to nemoguća misija. Već godinama pišem blog na blogosferi Večernjeg lista pod nazivom „Put prema sebi“ u kojem iznosim svoja duhovna i životna iskustva bez cenzure.

Snimam You-tube videa o samorazvoju, koja su dosad ukupno ostvarila nekoliko milijuna pregleda. Održavam škole, seminare i radionice na temu osobnog razvoja, te se bavim individualnim savjetovanjem. Uz to sam sretna i zadovoljna žena i majka, koja uživa život punim plućima.

Kao majci troje djece i osobi koja je izložena u javnosti kao motivator i
savjetnik, nije mi bilo jednostavno pronaći balans dok sam živjela u percepciji
što sve žena treba biti i raditi da bi bila na nivou svih svojih obaveza i pritom
imala vremena za sebe i svoje potrebe.


Žena u današnjem društvu još uvijek igra ulogu žrtve preuzete od svojih
pretkinja i razapeta je između posla, obitelj i brojnih drugih obaveza, te
vrijeme za nju i njezine potrebe uglavnom dođe na kraj dugačke liste
“moram”. Te “moram” liste nisu nužno nešto što žena ne voli, ali ako su
predugačke i ako se tek na njihovom kraju nalazi “izabirem”, onda nastaje
problem, koji svakim danom biva sve veći.

Posljedica tog problema uopće nije zanemariva. Dapače, ogromna je i svakim danom postaje sve veća dok ne eskalira u frustraciju i nezadovoljstvo kao lakši ili burnout ili bolest kao teži oblik. Susrećem se sa time svakodnevno u svojoj savjetničkoj praksi, a i na svojoj koži sam prije dosta godina doživjela onu najgoru posljedicu, a ime joj je karcinom.


Ono što je važno znati je da do toga uopće ne mora doći i da to spriječiti nije
nimalo teško, naravno, pod uvjetom da se žena na to odluči. Prva stvar koja
je potrebna ukoliko se žena osjeti pritisnuta “životnim žongliranjem” je da
zastane i kaže samoj sebi – Mila, ti si žrtva! Sve dok to žena ne učini,nema šanse da se dogodi promjena u percepciji, koja je nužna da bi došlo do stvarne promjene.

Pojam žrtve se najčešće povezuje sa najgorim stanjima, ali žrtva je i osoba koja nije u potpunosti zadovoljna svojim životom, koja nema dovoljno životne energije, koja je u stresu i u stalnom škripcu sa vremenom,koja nema vremena za sebe i svoje potrebe i kojoj su drugi i njihove potrebe ispred toga da si postavi vrlo važna pitanja i osluhne odgovor na njih –

1. Želim li ja to što radim? Biram li ja to što radim?

2. Moram li to ja ili to može i netko drugi, Moram li to odmah ili to može pričekati?

Svaka žena koja je u strci i nema vremena postaviti si ta pitanja ili u tome ne vidi smisao je žrtva koja ne vidi da je žrtva ili pruža otpor prihvaćanju toga da se dovela do toga da je žrtva svojih projekcija i percepcija o životu.

Tek kad si priznamo da smo žrtve, dolazi slijedeći korak, a taj je postaviti si pitanje kako to promijeniti. Postoji bezbroj načina, ali ja ću vam dati najjednostavniji i potpuno besplatan, koji 100% djeluje u praksi i to poprilično brzo. Zove se svjesnost sadašnjeg trenutka kroz tijelo i dah.

To je alfa i omega svega, pa i rješavanja obrasca žrtve. Svjesnost kroz dan nam pomaže da budemo svjesni promatrači svog života. Samo onaj koji promatra može i (u)vidjeti. Onaj tko nema vremena za promatranje, nema ga zato jer je uglavnom u svojoj glavi ili nešto radi bez svjesne prisutnosti da to radi (obavlja poput stroja). Takva osoba živi svoj život nesvjesno, a cijena nesvjesnog je uvijek stres, nervoza, nezadovoljstvo, nedostatak vremena, te posljedično osjećaj neuspjeha, nedostatak vlastite vrijednosti, blokiranosti i bolest.

Da zaključim, rješenje se uvijek nalazi u vama, a da biste ga čule i primijenile.Dobro je učiniti slijedeće:

ZASTATI i priznati si da ste žrtve,ODLUČITI ne biti žrtva, nego kreator. Odvojiti SVAKI DAN neizostavno dva puta po 15 minuta vremena za svjesno disanje, najbolje ujutro po buđenju i uvečer prije spavanja,svjesno kroz dan biti fizički i kroz dah prisutne u tome što radite.

POSTAVITI si kroz dan svakih sat vremena PITANJE:

“Jesam li svjesna”(to pitanje odmah vraća u svjesnost),

UREZATI si u srce i na čelo “Dovoljna sam baš takva kakva jesam”,OSVIJESTITI da sve što trebamo biti smo “ovdje i sada”,

OSVIJESTITI da SVI živimo obilje, ali ono u koje usmjeravamo svoju pažnju, stoga netko živi obilje disbalansa, a netko obilje balansa.

Više, strastvenije i dublje o ovoj temi možete pogledati u ovom videu, za koji su mnogi rekli da ih je OSVIJESTIO i s ljubavlju ga dijelim sa vama:

Bojana Svalina